Svatko povremeno doživljava snažne emocije. Tuga nakon gubitka, ljutnja tijekom sukoba, strah u neizvjesnoj situaciji ili oduševljenje zbog dobrih vijesti prirodan su dio života. Kod nekih osoba emocije su, međutim, toliko intenzivne i promjenjive da počinju ozbiljno utjecati na odnose, donošenje odluka, posao i svakodnevno funkcioniranje. Raspoloženje se može promijeniti u vrlo kratkom vremenu, a reakcija na događaj može biti mnogo snažnija nego što okolina očekuje.

Takva emocionalna osjetljivost ne znači automatski da osoba ima psihički poremećaj. Dijagnoza se ne postavlja na temelju jednog simptoma, jedne svađe ili kratkotrajnog teškog razdoblja. Ipak, kada su emocionalne oscilacije dugotrajne, ponavljaju se u različitim životnim situacijama i uzrokuju značajne poteškoće, preporučljivo je potražiti stručnu procjenu.

Jedno od stanja povezanih s izraženim teškoćama u regulaciji emocija jest granični poremećaj ličnosti. Riječ je o ozbiljnom psihičkom poremećaju koji utječe na način na koji osoba doživljava samu sebe, vlastite emocije i odnose s drugim ljudima. Važno je naglasiti da se ne radi o „teškom karakteru“, nedostatku volje ili svjesnoj odluci osobe da reagira burno.

Što znači imati poteškoće s emocionalnom regulacijom?

Emocionalna regulacija odnosi se na sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocionalnim reakcijama. To ne znači potiskivanje osjećaja ili izbjegavanje tuge, ljutnje i straha. Riječ je o sposobnosti da osoba emociju doživi, ali pritom zadrži određenu kontrolu nad ponašanjem i odlukama.

Kod osoba koje imaju izražene poteškoće s emocionalnom regulacijom osjećaji mogu nastati vrlo brzo, biti iznimno snažni i dugo se zadržati. Događaj koji drugoj osobi djeluje kao manji nesporazum može biti doživljen kao ozbiljno odbacivanje, poniženje ili dokaz da će bliska osoba otići.

U takvom stanju teško je mirno razmotriti situaciju. Osoba može reagirati ljutnjom, povlačenjem, optuživanjem, prekidanjem odnosa ili impulzivnim postupkom. Kada se intenzitet emocije smanji, može osjećati žaljenje, krivnju ili zbunjenost zbog vlastite reakcije.

Ponavljanje takvog obrasca može postupno narušiti samopouzdanje i odnose. Osoba može vjerovati da je „previše osjetljiva“ ili da s njom nešto nije u redu, dok se bliski ljudi mogu osjećati zbunjeno i nesigurno.

Nagle promjene raspoloženja

Kod graničnog poremećaja ličnosti raspoloženje se može mijenjati brzo i intenzivno. Osoba se u jednom trenutku može osjećati povezano, sigurno i zadovoljno, a nakon razgovora, poruke ili postupka druge osobe može doživjeti snažnu tugu, ljutnju ili tjeskobu.

Promjene raspoloženja često su povezane s međuljudskim događajima. Kašnjenje odgovora na poruku, promjena plana ili potreba partnera da provede vrijeme odvojeno mogu biti protumačeni kao znak odbacivanja.

Važno je razlikovati takve emocionalne promjene od uobičajenih reakcija na svakodnevni stres. Presudni su intenzitet, trajanje, učestalost i utjecaj na život osobe. Ako reakcije često dovode do prekida odnosa, rizičnih odluka, problema na poslu ili ozbiljne emocionalne krize, potrebna je stručna procjena.

Promjene raspoloženja mogu se pojavljivati i kod drugih psihičkih poremećaja. Zbog toga nije moguće samo na temelju emocionalne nestabilnosti zaključiti o kojoj je dijagnozi riječ.

Strah od napuštanja

Izražen strah od stvarnog ili zamišljenog napuštanja jedan je od čestih simptoma. Osoba može vrlo intenzivno doživjeti mogućnost da će je partner, prijatelj ili član obitelji odbaciti.

Ponekad se strah pojavljuje i kada ne postoji stvarna namjera druge osobe da prekine odnos. Promjena tona glasa, kraća poruka ili odgođen susret mogu se protumačiti kao dokaz da se odnos raspada.

Kako bi spriječila odlazak bliske osobe, osoba može pokušavati stalno održavati kontakt, tražiti potvrdu privrženosti ili reagirati izrazito emocionalno. U drugim situacijama može sama prekinuti odnos prije nego što bude ostavljena.

Takvo ponašanje obično nije manipulacija u jednostavnom smislu riječi. Često proizlazi iz stvarnog i vrlo intenzivnog straha, emocionalne boli i osjećaja nesigurnosti. To ne znači da su svi postupci prihvatljivi, ali njihovo razumijevanje može pomoći u usmjeravanju osobe prema liječenju.

Nestabilna slika o sebi

Osobe mogu imati promjenjiv osjećaj identiteta, osobne vrijednosti i životnih ciljeva. U jednom razdoblju mogu biti uvjerene u vlastite sposobnosti i planove, dok se ubrzo mogu osjećati potpuno bezvrijedno ili izgubljeno.

Promjenjiva slika o sebi može utjecati na obrazovanje, posao, partnerske odnose i donošenje važnih odluka. Osoba može često mijenjati ciljeve, stavove ili planove jer nema stabilan osjećaj onoga što želi.

Samopouzdanje može u velikoj mjeri ovisiti o reakcijama drugih. Kada dobije podršku i potvrdu, osoba se može osjećati dobro. Nakon kritike, neslaganja ili udaljavanja bliske osobe može doživjeti snažan pad vlastite vrijednosti.

Psihoterapija može pomoći osobi razviti stabilniji osjećaj identiteta i razumjeti obrasce prema kojima vanjske okolnosti određuju njezin doživljaj same sebe.

Osjećaj unutarnje praznine

Kroničan osjećaj praznine jedan je od simptoma koji okolina ponekad teško razumije. Osoba može imati obitelj, posao i društvene kontakte, ali unatoč tome osjećati duboku usamljenost, nezadovoljstvo ili nedostatak smisla.

Praznina nije isto što i dosada. Može se doživljavati kao osjećaj da u osobi „nema ničega“, da ne zna tko je ili da je odvojena od drugih ljudi.

Kako bi ublažila takvo stanje, osoba može tražiti intenzivne odnose, snažna iskustva ili impulzivne aktivnosti. Privremeno olakšanje može biti kratko, nakon čega se osjećaj praznine ponovno pojavljuje.

U terapijskom procesu moguće je postupno razvijati stabilnije izvore smisla, samopoštovanja i povezanosti koji manje ovise o trenutačnim reakcijama drugih osoba.

Impulzivno ponašanje

Impulzivnost se može očitovati kroz nepromišljeno donošenje odluka, rizična ponašanja ili postupke koji kratkoročno smanjuju emocionalnu napetost, ali dugoročno stvaraju dodatne probleme.

Osoba u stanju snažne ljutnje ili tuge može prekinuti odnos, napustiti posao ili donijeti drugu važnu odluku bez razmatranja posljedica. Kada se emocionalna kriza smiri, može osjećati žaljenje.

Takvo ponašanje može utjecati na financijsku sigurnost, radne odnose, partnerstvo i zdravlje. Zato liječenje ne uključuje samo razgovor o osjećajima, nego i razvoj konkretnih vještina za zaustavljanje impulzivne reakcije.

Cilj nije postići da osoba više nikada ne osjeća snažne emocije, nego povećati razmak između osjećaja i postupka kako bi mogla donijeti sigurniju odluku.

Utjecaj na partnerske i obiteljske odnose

Odnosi mogu biti vrlo intenzivni, ali i nestabilni. Osoba može blisku osobu u jednom trenutku doživljavati kao potpuno sigurnu i idealnu, a nakon razočaranja kao nekoga tko je ne razumije ili joj želi nauditi.

Takve nagle promjene mogu dovesti do sukoba, prekida i ponovnih pomirenja. Obje strane mogu se osjećati iscrpljeno i nesigurno.

Partner ili član obitelji može pokušavati izbjeći svaki konflikt, ali to dugoročno nije održivo. Važno je istodobno pokazati razumijevanje i postaviti jasne granice.

Stručna pomoć može koristiti osobi koja ima simptome, ali i njezinim bližnjima koji trebaju naučiti kako komunicirati bez osuđivanja, prijetnji i dodatnog pojačavanja emocionalne krize.

Detaljnije objašnjenje simptoma, dijagnostike i liječenja donosi stručni vodič Granični poremećaj ličnosti, namijenjen osobama koje prepoznaju dugotrajne emocionalne i odnosne poteškoće kod sebe ili bliske osobe.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnozu ne treba postavljati samostalno, putem internetskog upitnika ili na temelju ponašanja tijekom jednog konflikta. Potrebna je cjelovita psihijatrijska procjena.

Tijekom razgovora stručnjak prikuplja podatke o emocionalnom funkcioniranju, odnosima, životnoj povijesti, obrascima ponašanja i trajanju simptoma. Procjenjuje se koliko teškoće utječu na svakodnevni život.

Važno je razlikovati granični poremećaj ličnosti od depresije, bipolarnog poremećaja, anksioznih poremećaja i drugih stanja koja mogu imati djelomično slične simptome.

Pojedinačni simptom nije dovoljan. Procjenjuje se cjelokupan i dugotrajan obrazac funkcioniranja osobe.

Psihoterapija kao temelj liječenja

Psihoterapija predstavlja osnovni oblik liječenja. Kroz kontinuiran terapijski rad osoba može razviti bolje razumijevanje emocija, prepoznati okidače i naučiti učinkovitije reagirati.

Terapija može pomoći u smanjenju impulzivnosti, poboljšanju odnosa i izgradnji stabilnije slike o sebi. Važan je odnos povjerenja između osobe i psihijatra ili psihologa.

Napredak je najčešće postupan. Potrebni su redoviti dolasci, aktivno sudjelovanje i spremnost da se novi načini reagiranja vježbaju i izvan terapije.

Lijekovi nisu primarni oblik liječenja samog poremećaja, ali se mogu koristiti za ublažavanje određenih simptoma ili istodobno prisutnih stanja, primjerice depresije, anksioznosti ili problema sa spavanjem, ako to procijeni liječnik.

Kada je potrebna hitna pomoć?

Hitna stručna pomoć potrebna je ako se pojave suicidalne misli, namjere ili ponašanja, samoozljeđivanje ili osjećaj da osoba ne može kontrolirati vlastite postupke.

Ozbiljna emocionalna kriza i opasno impulzivno ponašanje također zahtijevaju hitnu procjenu. U takvoj situaciji potrebno je obratiti se hitnoj medicinskoj službi, psihijatru ili drugoj nadležnoj zdravstvenoj ustanovi.

Bližnji ne bi trebali umanjivati ozbiljnost izjava o samoubojstvu ili pretpostaviti da osoba „samo traži pažnju“. Svaku takvu izjavu potrebno je shvatiti ozbiljno.

Poboljšanje je moguće

Dijagnoza ne znači da će simptomi zauvijek ostati jednako intenzivni. Mnoge osobe uz redovitu psihoterapiju i stručnu podršku postižu značajno poboljšanje.

Moguće je razviti stabilnije emocionalno funkcioniranje, kvalitetnije odnose i sigurnije načine suočavanja sa stresom. Oporavak obično zahtijeva vrijeme, strpljenje i kontinuitet.

Traženje pomoći nije znak slabosti. To je korak prema razumijevanju problema i izgradnji stabilnijeg i kvalitetnijeg života.

Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti stručnu psihijatrijsku procjenu, dijagnozu ili individualno liječenje.